Vodimo vas na putovanje kroz kreativan proces stvaranja arhitekture
“Dizajnerski proces nije linearan – znamo od kuda krećemo, ali ne znamo gdje ćemo završiti…“ Davor Rogoz
Ponekad klijent i projektant završe na različitim idejno kreativnim mjestima, a zna se dogoditi i da završe na istom, ali potpuno neočekivanom mjestu. Postavlja se pitanje kako je moguće da uz sve procedure koje prethode izradi projekta, kontrolu, koordinaciju, jasno komunicirane želje, ciljani stil i iskazan ukus na kraju dobijemo nešto neočekivano, suprotno inicijalnim očekivanjima, a opet toliko dobro da u svemu nadmašuje prvotne želje? Odgovor ima veze s čitanjem misli, kreativnošću, elementima arhitekture, percepcijom te ukusom…
Kako se, dakle, stvara dobra arhitektura i kako ćete znati da ste na dobrom putu do nje? Počnimo s komunikacijom između arhitekta i klijenta. Obično treba proći kroz „šumu“ raznih inspiracija i želja kako bi se došlo do stvarnih potreba i motivacije koje su klijenta navele na projekt. Često se nađemo u situaciji gdje želimo ponuditi inovativno rješenje, a ne možemo direktno pitati klijente što žele jer se oni znaju izraziti samo u okvirima postojećih rješenja i iskustava te im treba pomoć da točno opišu što žele. Zato ćemo vam u nastavku pokušati približiti vokabular i alate koje arhitekti koriste kako bi na kreativan način oblikovali prostor.
„Ako je arhitektura zaustavljena glazba, tada je glazba arhitektura u pokretu.“ Quincy Jones
Kako kompozitori slažu zvukove u ritmičke nizove koji daju melodiju, tako arhitekti elementima forme i prostora kreiraju arhitekturu. Prostor je praznina koju definiraju forma, objekti, materijali i sve ostalo čime se arhitekt služi kako bi stvorio kompoziciju koja zatvara prostor. Prostor je glazba arhitekture i kao što je za doživljaj glazbenog dijela potreban vremenski slijed, tako je za doživljaj arhitekture potrebno kretanje kroz prostor, kroz prazninu koja nam je dana na korištenje. Ritam možemo usporediti s otkrivanje prostora pogledom i kretanjem, dinamiku s izmjenom veličina i proporcija, melodijske linije bi bile međuodnosi formi, boja, materijala, a dramatični trenuci prelijevanje unutarnjeg i vanjskog prostora koji vode prema centralnoj temi svake prostorne kompozicije – bilo vizulanom ili kompozicijskom težištu.
Kako bi se ljudi mogli snalaziti u prostoru potrebno je elemente forme složiti u hijerarhijski niz po važnosti. U svakom projektu mora biti očito ono što predstavlja vizualno težište, centar, dio dizajna koji koji hvata pažnju i uvlači promatrača u igru istraživanja.
To su sve osnovni gradivi elementi stvaranja prostora koje direktno kontroliramo kroz dizajn. Ali kako? Kako ćemo od potencijalnog gradilišta – ledine, padine, krčevine, nedovršene ulice ili neke prostorne razvaline unutar grada za početak zamisliti, a zatim i oblikovati prostor u kojem ćete se moći družiti, odmarati, raditi i biti ponosni na njega?
„Obrazovani um se može poigrati sa svakom mišlju bez da je prihvati.“ Aristotel
Za početak morat ćete porazgovarati s arhitektom, ali nemojte se iznenaditi ako tijekom razgovora budete imali osjećaj kao da on „proklizava“ i ne razumije što mu želite reći. Njegovi komentari vam se mogu učiniti nepovezanim, a prijedlozi miljama daleko od vaše ideje. Isto tako vam se može dogoditi da „vidite“ rješenje, ali vas arhitekt blago ignorira i „vozi po svom“. Stvar je u tome da smo mi arhitekti naučeni da u razmišljanju uvijek idemo korak dalje odnosno mi ne pokušavamo naći samo jedno rješenje i na tome stati, već se otvaramo novim načinima i mogućnostima rješavanja problema jer na taj način dolazimo do neočekivanih, kreativnih rješenja. Tako stepenice mogu postati mjesto za sjedenje, prozorska klupčica mjesto za čitanje, pokrov vanjske ventilacije klupa, kuhinjski prozor promatračnica, ogradni zid projekcijsko platno…To je divergentno razmišljanje.
Vjerujte i prepustite se svom arhitektu jer on kreativan proces započinje propitkivanjem postojećeg stanja i nastavlja promatranjem i razumijevanjem stvari koje vas okružuju i fasciniraju. Kada moramo napraviti nešto novo i drugačije, taj rezervoar svjesno promatranog nam često posluži kao izvor novih ideja.
“Compositio (lat.) – sastavljanje dijelova u cjelinu“
I tako puni ideja dolazimo na konkretan dio posla gdje sve ideje, fizičke zadnosti, funkcija, financije, estetika, lokacija moramo objediniti i svesti na jedno jedino rješenje – najbolje po kriteriju broja kompromisa koje ostavlja za sobom. Naš mozak radi na način da konstantno traži hijerarhije, obrasce, ponavljanja i slično kako bi mogao razumjeti što vidi. Ako je nešto jako jednostavno, brzo gubimo interes, jednostavno stvar je tupa i nezanimljiva, a ako je nešto prekompleksno, postajemo frustrirani i iziritirani.
Idealna točka je negdje u sredini između jednostavnosti i kaosa, u njoj stvari postaju zanimljve za otkrivanje, dovoljno komplicirane, ali lako shvatljive te nas vode na otkrivanje slijedećih nivoa kompozicije. Taj proces postepenog razumijevanja onoga što vidimo je u stvari bit vizualnog užitka. To se obično postiže komponiranjem prostora kontrastiranjem veličina, boja, usmjerenja, gustoće i oblika, pri čemu svi ti elementi moraju biti u ravnoteži. U tome se krije ljepota koju toliko tražimo.
„Volim sve sto nije po svačijem ukusu…tu nema gužve a gužve baš ne volim“ Nepoznati autor
Na kraju ostaje pitanje s početka teksta – što je dobra arhitektura? Kao što smo vidjeli, u arhitekturi postoje mnoga pravila, a odgovor na postavljeno pitanje se krije u nama samima. Mi svojim iskustvom, aspiracijama i potrebama stvaramo svoju sliku željenog prostora, koji bi nas trebao ispuniti i učiniti boljima. Tako su se razvili različiti smjerovi, poput minimalizma koji odgovara ljudima koji vode kaotične i komplicirane živote kao kompenzacija za nepostojeći mir ili potpuno oprečna ruska i arapska škola pretjeranog luksuza koja ima svoje korijene u siromaštvu i nedostatku ikakvih statusnih simbola. O ukusima je, dakle, potrebno raspravljati kako bi ih bolje razumjeli. Dobar ukus je sve što se zadržava u granicama normalne kompenzacije, dok loš ukus prelazi tu granicu i u svojoj namjeri da što intenzivnije komunicira određenu poruku postaje vlastita karikatura.
Ključ uspjeha u oblikovanju dobre arhitekture je svakako u arhitektima jer njihov posao je suštinski shvatiti vaše potrebe i probleme na koje moraju dati inovativno rješenje, a na vama je da budete svjesni da je komunikacija sa projektantom najvažniji dio procesa, kako bi se zajedno s njim na kraju puta našli na istom mjestu.
